Iz života našeg svagdašnjeg...

07.09.2010., utorak

Tunelski vid

Čovjek najčešće vidi I čuje ono što želi vidjeti ili čuti. Već smo navikli da medalja ima dvije strane pa tako I svaki događaj ima barem dvije priče (katkad dvije istine)... Ali ono svojstveno za medije I određene grupe ljudi koji se bave isključivo “nečim” I to im postaje stil života, jest to da vide samo onu stranu koja im paše. Da stvar bude gora možda jednostavno više ni nemaju sposobnost perifernog vida I sve postaje jedan dugačak tunel na čijem je kraju jedina moguća istina. Uzmimo na npr. Crvenkapicu koja je nemilosrdno pobacala štence u rijeku... cijeli svijet se zgrozio tim činom I njezin identitet je utvrđen u roku od dva dana. Šuška se o kazni od 40000 kn... I cijeli svijet govori o okrutnoj djevojci čija je glava ucjenjena na internetu I kojoj se prijeti smrću... Pa kakvi ste vi to ljudi? Pa čovjek kad ubije čovjeka cijelom se svijetu živo jebe za to, a kamoli prijeti smrću ili čak osniva klub mrzitelja... Veoma humano I zrelo I dolično toga da sebe izdignemo kao pravedne I dobrostive. Sjećate li se dr. Dabića? Da da, trebalo im je više od 10 godina da mu se utvrdi identitet, a ova je djevojka instantno pronađena zbog svog malog uvrnutog zločina... I jedina istina koju sad svijet ima u očima je ta da je mala crvenkapica okrutna I nemilosrdna. Monstrum. I to će dijete cijeli svoj život biti obilježeno kao mučiteljica, u najosjetljivijoj dobi svijet ju je osudio. Jel se itko zapitao imaju li ti ljudi hrane za sebe? Tko je rekao djevojci da to učini? Zašto je to ispalo tako kako je ispalo? To sve povlači za sobom drugu priču. Priču o “kućnim ljubimcima”...

Ja osobno smatram da je životinjama mjesto u prirodi I svaka koju čovjek od tamo mrdne postaje nesposobna za ponovni samostalni život. Pa najlakši primjer su eto psi. 100% ovisni o svojim vlasnicima (osim nekoliko pasmina). I Onda to ide nekim ovakvim redom:
1.kupite (nabavite) psa
2.dajete mu puno pažnje I ljubavi
3.igrate se s njim I vodite ga u šetnju svaki dan
4.pas polako odrasta
I tu počinju različiti scenariji... slijedi onaj najgori...
5.imate sve manje vremena
6.ljubimac kao da vam je malo dosadio
7.volite ga, ali mu više ne dajete toliko pažnje
8.šetate ga kad se sjetite
9.hraniti psa postaje vam još jedna obaveza... itd

Pas je obaveza, pas je odgovornost, poput djeteta... I točka
Ja sam za sebe ustanovila da jednostavno ne mogu pružiti toj životinji što mu treba jer I sama nisam spremna niti imam vremena za toliku odgovornost pa radije neću imati ljubimca nego biti takav “loš vlasnik”

I da se vratim na početak. Prioriteti su očito malo perverzni u ovom društvu jer eto dr. D koji je radio tko zna sve šta uspjeli su identificirati nakon deset godina, a djevojku koja je ne svojom krivnjom počinila nešto što ipak nikako nije u rangu s “dr. D” pronašli su u roku od dva dana. DVA DANA. I svi mi smo se tako odmah zgrozili. “ ajme koji nezamislivi užas pa utopiti štence” Licemjerje...

Ja smatram da među živim bićima postoji bezbroj razlika, ali svima je eto zajedničko to što su živi. Ali zašto je ovo dijete dobilo takvu osudu, a vlasnik koji je svoja dva psa zatukao do smrti ili nasilnik u obitelji koji je pred očima djece zaklao majku ili takve gadarije o kojima svakodnevno čitamo. Zašto silovatelj koji je upropastio život četvero žena još uvijek nije ulovljen, a ovo dijete je “utvrđeno” u dva dana. A facebook grupa mrzitelja... Roditelji svaka Vam čast što odgajate male mrzitelje koji će eventualnu pogrešku drugog čovjeka riješavati osnivanjem grupe koja će poticati nasilje I “pravdu” koja bi mogla biti izvršena kroz još veću tragediju. Nekako mi se čini da se iza takvih prijetnja nalaze jako poremećeni umovi I još bolesniji ljudi.

Dajte malo usporite i razmislite...

za kraj... nekako mi se čini da mi pisanje baš i ne ide... bolje se izražavam kroz poeziju, ali jebi ga onda to nitko ne kuži...
- 22:22 - bapske čakule (3) - Isprintaj - #

03.09.2010., petak

Uskrsnuće...

Prije posta ispričavam se našem blogu jer ga zanemarujemo i time zlostavljamo nepišući svoje jedvite jade ili slova. Dakle, blože naš oprosti nam zbog toga (i ti jedini čitatelju Medo)...

Kave

one mogu biti svakave, poslovne, slučajne, redovne, ranojutarnje, planirane i one dogovorene ili one dogovorene koje su na popisu "must do this summer" mrzim te kave jer eto ovog ljeta nekeko ljudima manjka elana kad me vide. Ne očekujem da skaču od sreće kad me vide, ali očekujem bar ono "E baš mi je drago što sam te srela"... Bar meni je... ipak u meni čuči optimist... Imam nekoliko takvih kava, pola njih je stvarno onih koje želim jer su s ljudima koje nisam vidjela 100 godina, ali u pola njih sam se nevino uplela reda radi... I u svrhu toga prihvaćat ću samo kave na koje me pozovu... A možda to sad samo kažem jer sam u nekoj sivoj životnoj fazi... Mrzim sivu životnu fazu... To je ona faza kada Vam se ne radi ništa, ne znate apsolutno ništa, nemate plan, ideju ili želju, sivi ste i sasvim Vam je svejedno za sivi svijet... U toj fazi zasičeni ste znanjem i nezanjem (uostalom koja je razlika? ako znate na šta mislim) i najbitnije sve oko Vas je sivo, ravno... Da, tako mi je nekako sada i gdje god bila mi je loše i nisam zadovoljna... Relacija Rijeka - Zagreb poprimila je istu nijansu - SIVU... Lijepa je to boja, ali na odjeći ili na zidu (iako još nikad nisam zapravo vidjela sivi zid, a da je sive boje), ali ne i za moju svijest... jer osjećam da lebdim u sivom ni tu ni tamo ni vamo... Um mi je pretrpan korovom i oni jadni hodnici koji povezuju odjeljke pretrpani su Hederom helix i nepoznatom biljkom koja je oportunist u svemu tome. Hodnici moga uma su za moje misli postali neprohodni i osjećam se TUPO... onaj hodnik gdje inače prolaze sjećanja toliko je zakrčen da se podatak prenosi kroz slamku, a hodnik za pamćenje... pih... rupica kao kroz ušicu igle... a vrijeme ide i život prolazi, a ja umno vegetiram... što je najgore svjesna sam toga, ali ne znam kako si pomoći... Dakle problem nije kako sam počela u ljetnim kavama, nego u moždanom korovu...
- 21:38 - bapske čakule (2) - Isprintaj - #

26.01.2010., utorak

Nježno...

Tijelo, nevjerojatno dijelo
Čovjek - trula vreća smrdljvih krumpira
Svaka glava
baš kao nijedna
glupost - opće prihvaćena radost
klanjajte se, dolazi idiot
možda, koga briga
zaustavite vrijeme, sram
voze samo ukroćeni divljaci
pretvarajte se da smo divni
od manira i od znanja
pretvarajmo se da istina ne postoji
samo je istina i njeno nijekanje
na kojoj smo mi strani
teško je ostati živ
tolika koncentracija zatucanih budala
dajte mi da dišem
rođenjem imam to pravo
znam što me zanima
to nije novac
volim život u svim njegovim formama
mi smo drugačiji
odijelimo se od vrste Homo sapiens sapiens...
Otvorite nam novi pravac
jer ovo je slijepa cesta...
I svi se vi uporno nabijate na taj jebeni zid...
- 22:41 - bapske čakule (2) - Isprintaj - #

17.01.2010., nedjelja

hvatajući vrijeme...

Zar već odlaziš?
Tako brzo, ne osvrćući se prolaziš,
uvijek sam iza tebe...
Svi trenuci koje želim zadržati
mnogi nestaju...
neki ostaju...
Zauvijek zarobljeni na papiru
kao uspomene,
podsjetnik na tvoju vrijednost.
Stani, samo malo uspori
hvatam se za tvoje tragove
nikad te neću dostići
U životu si samo promjena ,
bivanje postaje kratko
precijenjeno jadno vrijeme.
Kliziš mi kroz ruke,
pokušavam,
odlaziš...
Posjedujem tračak tebe,
ponavljanje...
sve do kraja...
onda se pretočim u misli...
I opet i opet ispočetka...
- 21:58 - bapske čakule (1) - Isprintaj - #

09.01.2010., subota

O gluposti, O gluposti, o zašto si tako glupa?

Baš prevodim, pišem i pripremam seminar na temu Ksenostrogeni i još uvijek se zateknem u nevjerici kad pročitam nešto što je po milijunti put potvrdilo činjenicu da su Amerikanci tako glupa nacija, a Europa mrvicu manje glupa. Dakle, ksenoestrogeni su kemijske man-made supstance koje ometaju normalno djelovanje hormona čitavog svijeta pa tako i ljudi, konkretno se tako zovu jer je ipak najveće to estrogeno djelovanje. Ksenostreogeni su u apsolutno svemu i možda ženama ne predstavljaju opasnost koliku i muškarcima, možda ni cijelom čovječanstvu očito ne predstavljaju nikakav problem, ali ugrožavaju i zagađuju živi svijet. Kako pitate se? Insekticidi, pesticidi, herbicidi i kojekakve guposti koje smo izmislili da si olakšamo život, a pri tome nismo razmislili koliko ćemo ga poremetiti i ugroziti djeluju na taj način da kod ptica npr. DDT (insekticid koji je u početku služio sa suzbijanje malarije, a kasnije u poljoprivredi akumulira se kroz hranidbeni lanac tako da ga top predatori u sebi imaju najviše) onemogućava ugradnju kalcija u ljuske jajeta i onda kad ptičica sjedne da grije svojaj jaja ona popucaju i mali embrijići unutra zajedno s budućnošću te vrste uginu.

jaja, DDT

A majci ostaje slomljeno srce i pomisao da je predebela. OK IDEMO DALJE. Kod riba uzrokuju razvoj interexa ondnosno feminizaciju muškij jedinki prilikom čega se u gonadama razvijaju i jajnici i testisi. A zašto je to loše? Pa osim što malo riba voli izlaziti s hemafroditima, uspješnost fertilizacije između takvih jedinki smanjena je i do 75%. Ne samo da smo preloviti te jadne ribe onemogućili smo im daljnju reprodukciju pa tako i mogućnost oporavka populacija. ALI TO NIJE SVE. Osim što tako lijepo jebemo planetu i sva njezina stvorenja najviše prcamo sami sebe. Kako? Pa glupost nam je ugravirana u DNA. 70-tih godina u Puerto Ricu dolazi do epidemije preuranjenog puberteta kod djevojčica starosti i do samo godine dana. Da da bebice su dobivale menstruaciju zajedno s ostatkom dlakavosti koja dolazi kasnije, a dječacima su rasle sise zato što je netko pametan rekao da je DES (diethylstilbestrol) najbolja supstanca za efikasno tovljenje stoke na farmama od čega bi stoga brže rasla, deblja bila, zadržavala vodu i dakako donosila profit... A tko je jeo te mesne proizvode? Pa ljudi iz Puerto Rica, male djevojčice i dječaci. ČEKAJTE, IMA JOŠ. Bisfenol A sastvani je dio plastičnih ambalaža i također je ksenoestrogen. Nalazimo ga u plastičnim bočicama iz kojih pijemo vodu, bočice za bebe, a on iz njih izlazi pod utjecajem povišene temperature i tako su majke neznajući kao topli obrok godinama dječici servirale i supstancu koja kao i svi ostali ksenoestrogeni potiče proliferaciju tumorskih stanica. Ovakvih prijmjera ima na bacanje isto toliko i istraživanja koja potvrđuju da se trujemo i direktno i indirektno, a i koja potvrđuju da sve iscrpljujemo dok to ne uništimo. I sad dolazim do onog dijela da su Amerikanci ne samo glupi nego i sebični i nesavjesni stanovnici naše planete, a i mi zajedno s njima. Dakle, nakon što su se nekim čudom uvijerili u opasno djelovanje DDT-a na ljude (jebeš ostatak života) njegova upotreba je u SAD-u zabranjena, ali to ih nije spriječilo da ga dalje proizvode i izvoze zemljama u razvoju. 1991. godine izvezli su 96 tona DDT-a zemljama 3. svijeta koje su njime prskale svoje voće i povrće i svakodnevno to isto voće izvoze u SAD i Europu, a mi to kupujemo i papamo u supermarketima... Baš ironično zar ne? ŠTO JOŠ? Atrazin je herbicid koji se koristi u poljoprivredi kao što mu i samo ime kaže za suzbijenje rasta korova. Europa je 2004. godine donijela zabranu korištenja zbog porasta zagađenja podzemnih voda upravo korištenjem ovog herbicida. No SAD iako pretrpan sudijama koje pokazuju koliko to zapravo šteti vodozemcima i planeti općenito i dalje koristi taj isti herbicid zato što oni smatraju (citiram) "no harm that would result to the general U.S. population, infants, children or other...consumers." I tu još dolaze priče o otkazima određenih znanstvenika koji su se bavili ovom tematikom i pokušali svijetu pokazati da je atrazin ipak štetan...

Eto tako provodim zadnja dva dana prevodeći i šokirajući se za jedan mali seminar kojeg će opet za godinu dana pripremati netko drugi. A svijet o tome ništa neće znati jer svi njegujemo svoj potrošački način života i ne želimo se odreći udobnosti koju imamo. Valjda opet vrijedi ono "što ne znam ne može mi naškoditi"... Kozmetika i svi ti proizvodi također vrve kojekakvim kemikalijama koje imaju ksenoestrogeno djelovanje, u malim količinama, ali se neki mogu akumulirati u vašem organizmu i tamo boraviti nekoliko desetljeća. Ukoliko se tijekom trudnoće izlažete njihovom djelovanju ugrožavate ipak malo više muške potomke jer kad odrastu njihova spolna moć može biti smanjena ili može doći do pojave hipospadije aka poremećaja u embrionalnom razvoju prilikom čega se urinarni otvor na penisu može razviti bilo gdje na liniji mokraćovoda, a ne na vrhu gdje bi trebalo.

hipospadija

A sad malo o meni... jučer sam trebala napisati post pod nazivom "kako potrošiti 500 kn u jednome danu i pri tome ništa konkretno", ali nisam jer sam morala pisati nešto drugo. Ujutro sam krenula na faks naći se s curama s kojima radim taj seminar. Išla sam pješice i kišica je padala, ali ja nisam uzela kišobran, zašto? Pa eto moram priopćiti svijetu da je plaviša otišao, ne u potpunosti, ali postepeno će me napustiti. Plaviša je Medin kišobran koji sam ja prisvojila prije dvije godine i od tad ga nosim i brinem za njega bolje nego za vlastite bivše kišobrane (zato su bivši). Eto prije tri dana sam plavišu otvorila posljednji put,a jedan njegov krak je kožno popustio... i od tada stoji u sigurnosti moje tople sobe i vrijeme je da ga vratim Medi. I tako idem ja po kiši koja postaje sve jača i jača i dolazim do importanea potpuno mokra i sjetim se da mi je u ruksaku (koji je hvala bogu kišootporan) moj notebookić pa si pomislim "možda bi si trebala kupiti novi kišobran". Ulazim u tisak mediu jer ciljam na one kišobrančiće od benetona koji koštaju 100 kn i gledam ih i mislim i odlazim iz tiska. Dolazim do stepenica i nečkam se nazovem dragog "Što da radim"... vraćam se u tisak i kupujem si benetonića= 100 KN... Odlazim u poštu platiti račun za mobitel= 150 KN... Nakon faksa odlazim do hame i kupujem si miša za notebookić jer eto ništa ne mogu s onim touch kurcem pa kupim= 100KN... Dragi u NSK štreba pa s obrizom da sam čangrizava bitch odlazim u jedino sigurno utočište Travno. prije toga idem u konzum možda će zatrebat nešto... Coca cola, instant kavica, sir, delux, majoneza, juhica, desert jogurtići, kruhići fini = 100 kn... Primjećujete da sve to zaokružim... i tako se u tišini stana bacam na prevođenje i čitanje... jedem nešto... Stavljam dva filma da se skidaju s intereneta i prvome je trebalo sat i pol ,a drugome 20 minuta. Sve više mi sv sviđa ovaj linux. Na faksu sam srela jednog profesora pa sam ga pitala koristi li linux jer ne znam kako podesiti postavke za mikrofon. Nahvalio je linux, ali nije znao riješiti moj problem. Kasnije dolazi dragi... Zove Medu jer ne znamo kako njegov novi DVD učitava usb... Ni upute nisu pomogle pa od filma ništa. Možda mu je 16 GB bilo previše za očitat? A tko zna, onda smo malo polgedali extremne borilačke vještine. U međuvremenu smo odigrali tri partije jamba jer sam u dvije ja pobjedila pa je nakon revanša dragi zahtjevao još jedan revanš koji je i dobio, ali dobro ajde neka mu je ta pobjeda... ja još uvijek vodim. Pretpostavljam da ćemo i danas malo bacati kockice zato što svaki cijeli dan štreba na svojoj strani, a navečer se smijemo smijati. Danas ujutro sam išla s tetom do hg spota kako bi kupili onaj produžni za USB iliti HUB kako to Medo zove... U stvarnosti je tako, ali ja se toga nisam sjetila. I tip pokazuje teti i meni te HUB-ove kad pokraj njih stoje ovi slatki mali miševi... "Teta, znaš onaj mali miš od laptopa e pa malo je počeo štekati pa trebale bi i miša kupiti" rekoh ja i ona kupi. koji sam ja idiot samo sam se jučer trebala stroiti i ne davati 100 kn za jednog mišića koji mi se čak ni ne sviđa:(... Na tržnici mi je kupila čevape pa sam odlučila žrtvovat 20 kn i na nekom štandu kupiti dvd film za 20 kn "Braća Grimm"... Čini se ful zanimljivo i uzbudljivo... "Akcijska avantura o sakupljačima narodne predaje i braći Jacobu i Wilhelmu Grimmu poznatima kao Jake (Heath Ledger) i Will (Matt Damon). Putujući iz sela u selo i pretvarajući se da stanovnike štite od začaranih stvorenja, susreću se s pravom čarobnicom sa zastrašujućim moćima..." Kolekcija boljih filmova na medinoj polici sad je podebljana za 6 mm... Medo, nadam se da ti to neće smetati znamo mi da ti voliš trash trash filmove sretan

Da da znam... nemojte se hvatati za pravopis i gramatiku jer ovo pišem stvarno na brzinu i puno fulavam...

- 13:15 - bapske čakule (3) - Isprintaj - #

07.01.2010., četvrtak

Želim jednu supermoć...

Jučer je moj dragi radio cijeli dan do 18 h... I mogao bi i on sam ponešto napisati o dogodovštinama s posla, ali razlog iz kojeg dragi ne piše je više manje taj što se ne može ulogirati, a i ako mu to uspije nakon što napiše post izbaci ga iz editora i izbriše post... Ja sam jučerašnji dan provela u krevetu crkavajući i osjećajuji apsolutno sve, no kao i uvijek ako sam mogla otišla sam pred dragog u avenue mall... Malo sam se prošetala i potpuno zen otišla na 2. kat gdje sam se kod agoritma bazicirala na ogradi koja je gledala kroz stupove cinestara kad ono tamo na ulazu dragi stoji kida karte. I tako ja gledam u njega zaljubljeno i nasmješeno i mislim si "Daj me pogledaj, daj me pogledaj"... i on pogleda i osmjehne se i nastavi raditi, ipak sam došla malo ranije. No to me nije spriječilo da uživam u pogledu...
"Ej curo, ej ti mala" čujem neke povike preko puta, točnije između susjedna dva stupa stoje neka dva tinejđera i dobacuju mi neukusne komentare. Mislim da mi nitko u životu nikad nije nešto takvo dobacivao, odmah su uslijedile pusice i mlataranja jezikom... Ja u šoku... pokazujem im srednji prst mrtva ozbiljna... Sad su oni u šoku "Dame to ne rade" dobacuje ovaj... Nastavljaju oni s provociranjem, a ja zaključujem da ih je najbolje ignorirati, no periferni vid mi govori da još uvijek lamataju za pozornost... Kao da u jednom prozoru vidim mog kolačića, a na prozoru do dva debila. Pitam se što bi bilo da ih je kolačić vidio??? No nije jer je bio u velikoj gužvi i žurbi, a na licu mu je pisalo odjebi odjebi odjebi... Kad je otišao s ulaza i ja sam se odljepila od ograde i krenula prema ulazu u cinestar. Stala sam na strateško mjesto iza neke kartonske reklame kako me ova dvojica više ne bi mogla vidjeti. Nije ugodno kad je netko tako odvratno neugodan prema tebi. Krajnje je odvratno, no u tom trenu stvarno nisam mislila ništa, čak mi nije ni zen bio narušen jer se tog dana bitno popravio od ujutro pa kako i ne bi kad sam cijeli dan spavuckala. Dolazi mi dragi ususret i napuštamo đavolje gnijezdo... Prati me doma i laku noć...

Danas ujutro smo se našli i oko 8.30 stigli do NSB-a jer je ovaj put on kasnio:)... Produžili smo članstvo i pričekali Pipa, odabrali strateška mjesta i otišli na čaj za buđenje u predvorje. Tamo su oni nešto čavrljali i pričali i ja s njima valjda... magla... I onda kad smo došli gore kao da ćemo se baciti na učenje... ja jesam, ali oteli su mi moj notebookić i gledali pipove slike dok je boravio u Parizu... Došlo mi je da ih zadavim jer su oni 20 minuta šaputali i bili iritantni... Na kraju sam se domogla javorića i bacila na prevođenje teksta... Lunch time... Odosmo gore u restoran i gle iznenađenja, onaj dio koji inače nije imao funkciju sad je blagajna za sendvič dio, a imaju svakavih american onih i uzela sam vratinu za 13 kn i dodaci su ok... Baš im je dobro to, ipak će to ljude poput mene za 15 kn držati dalje od SC-a... U ponudi je ona obična strana imala štrukle od borovnice... To je bilo tako fino... Njami... Na putu ka učenju opet im se prohtjelo nešto gledati na youtubeu pa sam im se pridružila... Ugl. smo gledali "gradual report" nekog tipa koji ima smješne isječke i cerekali se. Pa opet malo učenja. Shvatila sam da mi onaj mali portable mišić za notebookić više ne radi baš najbolje. Šmrc, a bio je tako dobar... Više mi se nije dalo biti u NSK. Pa sam nagovorila dragog da odemo do travnog jer ionako želim provjeriti balkon s obzirom da je Medo prošli put nakon padalina bijelih sve to nosio u kadu da se ne otapa na balkonu i izazove poplavu... Na svu sreću već se sve bilo otopilo no ni traga poplavi, a to je dobra vijest. Čim smo došli odmah je dragi htio igrati jednu partiju jamba koju je i tako spušio, pa je odmah zahtjevao revanš koji sam mu obećala kad nešto pojedemo. Skuhah nam talijanetu i hrenovke... I onda smo odlučili pogledati jedan od Medinih filmova koje je dobio jer ima sreće s radijskim kanalima:)... Svemirski vojnici 3... tako nešto. Mogu sam reći da je to najbolji TRASH film koji sam gledala ikada. Pod najbolji mislim na trash među trashevima... Neka vojna baza koju napadaju divovski kukci, nas ljude naravno... i imaju nekakve kamikaze bubice koje bacaju i onda one eksplodiraju... Onda neki divovski kukac koji je dio nekog žnj planeta telepatski komunicira s nekim našim luđakom i ovaj ga doživi kao božansko stvorenje... I ti kukci nas zapravo testiraju... I znamo svi da tip po imenu Jingo uvijek mora umrijeti i da je Holy zapravo naivna plavuša... A kapetanica Lola Becks je neustrašiva ateistkinja koja na kraju filma moli očenaš zajedno s Holy dok ovi obrađuju divovskog kukca. I da divovski kukac govori onom našem da oni zapravo od nas žele znanje i zato ovaj mora postati dio njih i probode ga i njegovo ljudsko tijelo prinosi svojim čvaljama koje su krcate kojekavim kljovama, a ovaj sav sretan kliče što postaje dio nečeg tako veličanstvenog "yes eat me" WTF?... E znam da ljubav ide kroz želudac pa zar i znanje isto??? Ugl... Zadnja scena je kad Dix prosi Lolu, ona kaže da ispred divovskog prozora svemirskog broda kroz koji se vidi jureći projektil kojim će uništiti divovskog kukca i kaže mu : "Da, ali u crkvi jer ja sam postala vijernica"... i film završava uz par pametnih izjava npr... Bog se vratio, bog želi da mi pobjedimo, religija je in... STRAŠNO... I onda je dragi dobio onaj revanš i ja sam izgubila, on sav sretan... Poiskapčali smo sve iz struje i otišli doma... Zapravo prije toga sam ja na RTL-u počela gledato onaj film kad muž smjesti ženi nj ubojstvo i onda ona čuči u zatvoru 6 godina jer svi misle da ga je ubila, ali nije itd... Sad opet laku noć...
- 23:00 - bapske čakule (2) - Isprintaj - #

06.01.2010., srijeda

Nisam za ništ...

eto... nek sve ide u kurac...
sve me boli... križa, glava, trbuh... sve sve sve
i ne mogu danas ništa korisno napraviti zato što sam u općem stanju niškorisnosti jer sam dobila ono što dobivam svaki mjesec, a nije novac... i sad mi se ništa ne da... spava mi se... i samo se izležavam u krevetu cijeli dan pa baš sam niškorist...
jučer sam išla u kino s dragim i njegovim frendom pipom i nj. curom Renatom i gledali smo film "nevolje u raju"... i mogu reć da je to ostao jedan od onih filmova koje ću pogledati samo jednom u životu tj. pogledala jednom u životu... i sad se ispričavam, ali idem malo pizdit i psovat...
i glupa kosa mi otpada i imam divovski krater na čelu jer stoka sad dolazi u trijadama...wtf? ali inače ostatak face, dakle 5/6 je u redu... u 3pm
i ne da mi se raditi ovaj glupi seminar jer me uopće ne zanima... a možda me zanima samo sam danas u banani... Zapeo mi je za oko jedan mobitelčić, ali pičkica košta 1500 kn i k tome je još sony ericsson... jebem ti sve lijepe mobitele fuck fuck fuck...

- 14:24 - bapske čakule (2) - Isprintaj - #

04.01.2010., ponedjeljak

Povratak u ... ubrzanje, ambicija,stres... ljubav

3. sječanj... Danas je Janu rođendan, isto tako meni zadnji dan doma... A vani je nakon dva tjedna izašlo sunce, a ja odlazim... Nema veze ustat ću i još malo uživati u maminim porcijama ponfrija koji zapravo ima masu i okus i puno kečapa, ustat ću i spakirati stvari i još deset puta provjeriti jesam li sve uzela sa sobom... Pa ustajem jer čujem tatu kako odlazi Janu i Slimu čestitati rođendan. To je ful slatko... to što i tata i sin imaju rođkas na isti dan... Tjeram mamu da ide sa mnom u golubinjak. Jučer sam kikiću kupila igračku fosil dinosaura koji moraš kao iskopati kao pravi paleontolog i sastaviti. Odabrala sam stegosaura. Uz to sam mu uzela i poster na 15 najpoznatijih dinosaura... sve to u Alenovo i moje ime... Za prijevoz sam se ogrebla Slimu koji je vozio kod druge bake pa sam malo prošvrljala po gradu. Osim toga kupila sam kartu za autobus do Zg. Ostala sam šokirana kad sam saznala da najjeftinija karta od žnj prijevoznika košta 136 kn u jednom smjeru... Jebote... pa nije im bus od zlata... meni nije frka mogu se ja voziti i u krntiji... Ali da se vratimo na nedijelju. Mama je Janu odnijela tanjur s kolačima koje ona radi, a Jan obožava. Kad smo im pokucale na vrata mahnito je dojurio mali slavljenik i okice su mu malo zapele na smotani poster koji je bio velik, ali ubrzo kad je shvatio da mu je bakica donijela havajske ruže ništa više nije bilo važno jer to je ipak najbolji poklon. Namjesstio se ispred TV-a i uživao u kolačima ne mareći previše za dinosaura kojeg je frknuo sa strane. Drago mi je što je klinac pregenijalan, a tako iskren i jednostavan pa definitivno mogu reći da nije normalan ako pod normalno podrazumjevamo prosječnog klinca.

Kasnije sam kroz prozor vidjela kako Slim i Jan sjede vani i Slim mahnito mlati ciglu u kojoj su skriveni ostaci fosila dok Jan kistićem razgrče prašinicu. Neka se zabavljaju. Hela me zamolila da odem s njom po tortu koju je naručila, a nalazi se skroz u Matuljima što je 20 min vožnje od Rijeke i smjeru Učke. Nas dvije smo otišle po tortu na spadermena koja je koštala 270 kn i sigurno je dopremile do verande na sigurnu nisku temperaturu. Nedugo zatim došla je Lucija kako bi mi "malo dosađivala" dok se ja spremam. Na kraju sam ipak ja njoj dosadila jer je misteriozno nestala pa sam spremanje nastavila sama. Mamica mi je i ovaj put pripremila puno sušenog voća. Točnije jabuke, dunje, banane, kivi i pokoja mandarina... Osušila je kolutiće kivija... u to nisam mogla povjerovati, ali okus je bio identičan ili još bolji. Ma presuper. I tako još par provjera i bliži se rođendan... Pa mogla bi teti javiti da dolazim ranije... Nije bila pretjerano oduševljena, ali ajde. Mama je cijelo vrijeme tražila jedan papir ma kojem je bila kopirana moja ruka i napisana porukica još od vremena kad sam bila klinka, a porukica je glasila "mama, ova ruke je za tebe da se uvijek možeš uhvatiti za nju". I tako dok je ona tražila ja sam stajala do stalka za peglanje na kojem se nalazila užegla pegla. Uskoro sam osjetila užasnu bol i refleksno zgrabila opečenu ruku. Nisam ni previše pritisnula no kad sam pustila sam skužila da sam ogulila sprženu kožu. Opeklinica dužine 5 cm, širine 1 cm na šaci... Boli ko vrag i odvatno izgleda. Na rođendanu se sjatilo hrpetina djece i roditelja za koje nisam znala čija su djeca i tko je postao roditelj pa je Helina kućica bila pomalo tijesna... Ali nije frka. Veliki su uglavnom bili vani u budućem dnevnom boravku, a kikići i mame su bili unutra... Hela je jadna trčala cijelo vrijeme i opsluživala ekipu unutra, a Slim ekipu vani...Ja sam se non stop prešetavala van-unutra itd. jer unutra bi bilo bolno za opeklinu, a vani bi bol jenjavala no meni bi bilo hladno pe eto... I tako torta i pravac na autobusni kolodvor. Pape me odbacio.

Došla sam do busa gdje su šoferi ubacivali prtljagu i svoje tri torbe jedva jednom rukom poskidala sa sebe jer je na ovoj zatezanje još uvijek bilo bolno "za Zagreb"? kažem. "Ne za Zagreb na drugu stranu" rekoše njih dvojica ništa ne radeći... Ok sad sam opet morala sve tri torbe povješati po sebi jednom rukom pa je potrajalo... "Za Zagreb na drugoj strani"!!!!!!!! rekoše opet i ne bi mi nitko pomogaoniti me pričekao stoka jedna... To je zato što sam imala masnu kosu svezanu u rep i nisam bila naperlitana plavuša s kilom šminke i blesavim osmjehom... Nije ni bitno. Put je bio usran jer je bila noć i samo mi se spavalo. Kad sam stigla dočekao me moj kolačić s poljupcima i jednim parom ruku koje su mi pomogle tegliti moju imovinu. Na parkiralištu su nas čekali njegov frend Pipo i Renata pa su nas autom odbacili do doma. U stanu isto ko i prije, ništa novo... Raspakirala sam prtljagu i sve pospremila... Zube nisam oprala!!! Zašto, pitate se??? Pa zato što sam zaboravila uzeti četkicu za zube i kaladont... Zajedno s 20 eura koje sam dobila od mamine prijateljice za sv. Nikolu. I tako... očito je da ni danas ujutro nisam bila oprala zube iz poznatih razloga... Već živci rade jer je 9 jutro a teta kuha prosenu kašu od koje ja trebam pojesti pola... A ne jede mi se, uostalom imam 69 kila što znači da sam se ukupno udebljala 4 kile... Aaaaa... Užasno... osjećam to u trapericama... Ali nema veze...

Otišla sam se okupati i oprati kosu pa sam kad se kosa osušila krenula u Travno vidjeti jel stan još uvijek na istom katu i da li je nekim čudom djedica očistio balkon... Stoje li još ista slova na ploči i takve sitnice.Prije toga, svratila sam u dm i kupila colgate neku četkicu s kojom dobiješ i malu pasticu za zube... Kad sam došla otvorila sam vrata balkona da uđe malo zraka, najprije sam oprala zube... Sa sobom sam dovukla 1 metar čokolade od riže i natrpala u Medim ormarić, zajedno sa sušenim brusnicama i nekom verzijom m&m-sa... Ah zatim sam malo upalila tv... I malo čistala i učila ono što već moram da bi napravila seminar o ksenoestrogenima... Nešto kasnije mi se pridružio Dragi... Donio je dvije talijanete paje to čak sam skuhao:)... A onda smo nas dvoje radili ONO što inače ne radimo dok je Medo u stanu... Jel Vas golica mašta??? Da, da ono što se ne bi usudili raditi pred nijim... Znam da nagađate ,ali reći ću vam...prali smo pod ...da da... Ipak sam došla vidjeti jel taj stan živ pa sam pomela balkon - onaj koji nema golublju kakicu, a onaj koji ima sam samo pogledala i pomirisala i zaključila da smrdi ko vrag pa sam ga i zatvorila. Nisam htjela prati onaj prvi zbog hladnoće, ali to me nije spriječilo da operem pod... Oprali smo pod u kuhinji i iza i oko hladnjaka... aha... točnije ja sam prala, a on je ispirao krpu i cjedio s obzirom da moja opeklina za pravo čudo ne voli toplu vodu. Onda smo krenuli i na dnevni boravak no iznenadni poziv nas je zaustavio... Alenichu ja zazvonio mobiltel... nešto bla bla ... KUGLANJE... ajme i ja bi... A jel može Ivana s nama?... aha aha... pa za nekih 15 minuta...
"To je bio Dino i pita hoćemo li na kuglanje s ekipom? Ja sam rekao da smo kod avenue mall-a za 15 minuta"... Hm... "Ti operi suđe ja ću pospremiti krš koji sam već napravila"... Da i sve to je bilo i gotovo za nekih 15 minuta... Isključila sam tv (sorry Medo, ali baterije nisam izvadila iz daljinskih), grijanje i ostavismo sve kako je bilo, samo polovično malo čišće:)... I tako je to kad između ONO i ONO stane neka zanimljiva ponuda... To kuglanje već čekam 4 godine... A tko čeka dočeka... Na stanici nas je pokupio Ivor koji je došao autom... I nakon izvjesnog vremena smo stigli do novootvorene, nove, ogromne, u američkom stilu kuglane pokraj city centra one... Bilo nas je 11 pa smo unajmili dvije staze na dva sata ukupno i posudili cipelice... To nas je koštalo 600 kn. Dakle 50 kn po osobi... za 2 sata... Ali isplatilo se... Bilo je ful zabavno. S obzirom da sam bila u amaterskoj ekipi, a to uključuje i mene sreća se mjenjala sa svakim krugom tako da sam prvo fulavala, onda rušila pa opet fulavala... Tako je bilo svima iz naše ekipice dok je susjedna bila više profi s jednom crnom ovcom... Kasnije nas je isti momak Ivor razvozio po Zagrebu i to je isto bilo zabavno... Eto me sad doma i pišem izvještaj... i idem sad spat... Napasajte oči:) Vi moji vjerni čitatelji:)
- 22:15 - bapske čakule (1) - Isprintaj - #

01.01.2010., petak

DA... ONA

Prije svega... Sretna godina svima onima koji vole život u njegovom prvobitnom značenju I svima onima koji vole prirodu I našu prekrasnu planetu. Želim Vam svima puno zdravlja na prvom mjestu I da ne dobijete svinjsku gripu usred semestra. Želim Vam I manji PDV I manje crnih misli...
A sad s obzirom da je jutro I to prvo u 2010. god. Moram se osvrnuti na posljednji dan u prošloj ne tako dalekoj godini. Na jučer...

Detalji o buđenju su ovaj put isparili, ali Jan sigurno nije navratio po svoj dio dogovora. Mami sam odmah priopčila kako sam gladna, ali nisam znala što želim jesti pa sam objedovanje odgodila na neko vrijeme. Tijekom dana sam tu I tamo malo mamici priskočila u pomoć s izradom kolača I navečer sam oprala pod... baš divno malo sam I mrdnula k..... otkad sam doma. Poslijepodne sam s Lucijom crtala one freeky spooky gluposti točnije tehnikom puhanja kroz slamku. Umalo su mi se pluća stisla pa sam to okončala I svoja remek dijela odnijela slatkišu. E da I prijepodne sam se lijepo okupala, oprala kosu dva puta I obrijala sve što se dalo obrijati da ipak u tu novu uđem glatke kože na nogama. Obukla sam se u jedino što mi jue bilo prihvatljivo s obzirom da mi je crna obleka bila u pranju. Dakle plave traperice I plava majičica I na to plava trenerkica + kvazi kožna jakna. Lice mi je kolkiko toliko normalno izgledalo pa sam bila zadovoljna. Otišla sam dolje po Luciju pa smo se uputili u golubinjak točnije u njihov trenutno nedovršeni budući dnevni boravak. Tamo je Slim stavio stol na kojemu je bila njegova makina od kompjutera zajedno s dobrim ozvučenjem. Na suprotnoj strani bile su dvije bačve preko kojih je bila daska, a na njoj plahta I to je predstavljalo šank. Na šanku je bila cuga I to crno I bijelo vino, puno Coca Cole, pokoja bočica piva, sviječnjak, kolači. Do šanka je bio još jedan ozbiljan stol na kojem je uglavnom bila konkretna hrana. Pokraj mjuzaboxa bila je jedna klupica na kojoj smo nas dvije zauzele poziciju. Gore su bili Slim I Hela, Dado I Nina, Luka, Jan , moj pape, Ana Marija (Janova cura koja ipak ima 27 godina). Ubrzo nam se pridružio još jedan par Slimovih frendova. Dosada nad dosadama, ipak nismo se svi znali, pozornost je najviše pljenio ni više ni manje Jan koji je okolo skakao u crvenoj kabanici jer je padala kiša, a osim toga nad cijelu Rijeku se spustila magluština od koje se vidio samo prst ispred nosa osobe do Vas. Luciji je dopizdila dosada pa je demonstrativno otišla u donji dom. Muškići su ispalili par raketa, ali kroz tu magluštinu samo se čuo hitac, no ništa od boja pa su došli do zaključka da ih je najbolje ispaljivati pod manjim nagibom. Slim je čavrljao sa svojim prijateljima, pape se prešetavao, Hela je pričala s Ana Marijom, a Jan je non stop visio po njoj. Nakon što je I meni dosada prelila čašu koja je malo prije bila puna bambusa krenula sam do Lucije da ipak ne bude sama. Ionako je tek 21 sat pa se stignemo još 10 puta vratiti gore. U kuhinji je tv bio upaljen I baš na programu “Pirati s Kariba” ajd super to baš nisam dugo gledala, a tako volim taj naš HTV koji svake godine stavlja reprize repriza reprize. Ma oni se sigurno brinu da mi svi dobro usvojimo gradivo. I zato nam nisu stavili niti jedan novi film, a država im toliko para daje, a mi kao uzorni građani svaki mjesec plaćamo pretplatu na televiziju koja ne ispunjava naša očekivanja. Plaćamo 60 kn mjesečno za 2 televizijska programa koja su jedno veliko sranje ili platiš T-comu 60 kn za max tv I imaš hrpetinu programa koji idu u korak s vremenom. No sad sam već odlutala od teme. I tako sam pogledala taj filmić dok je Luce cijelo vrijeme njurgala po filmu, valjda pubertet... Ne bi znala:) I onda sam opet malo otišle gore. Sad tamo više nije bilo Ana Marije jer ju je Jan oteo. Naime, Jan je mali kikić I treba mu dosta sna pa kako bi se primirio Hela mu je upalila neki program s crtićima I razvukla kauč, no ne može bez Anči pa je zahtjevao njezinu prisutnost. Pa eto nekoliko njegovih izjava...
Jan: Anči pa skini se
AM: ma ne mogu
Jan: pa skini čizme... ali čarape smiješ ostaviti... a zašto se nečeš skinuti pa kako češ onda zaspati tu?
AM: ne mogu se skinuti jer nemam piđamu
Jan: a zašto nemaš piđamu?
AM: pa nisam znala da ću tu doći pa je nisam uzela
Jan: a hočeš mi doći sutra
AM: hoću
Jan: I uzet češ piđamu?
AM: hoću
To je bio jedan od niza izjava zbog kojih se Anči osjećala zatečeno jer ovaj mali zavodnik ima svoj sistem zavođenja. Tako da smo svi umirali od smijeha kad nam je to pričala...
Nedugo nakon toga posjetila ih je Nina...
Nina: Jan pa što me više ne voliš?
Jan: ma volim te, ali ti sad možeš ići
Nina: hočeš da odem?
Jan: da ja sad imam Anči pa ti možeš ići
Nina: ali Anći ti ne zna peći fine palačinke kao ja.
Jan: Anči jel znaš ti peći fine palačinke?
Anči: znam!
Jan: Nina možeš ići.
I tako je to potrajalo negdje do 22.45. Bilo je tu još izjava poput “Vidiš Anči Johny Bravo gleda sve zgodne cure, ja gledam samo tebe”
Kasnije sam je pitala jel pao kakav dogovor? Je kaže ona. Moram sutra doć s piđamom.
Hela će morati izmisliti dobar razlog zašto neće doći? Zato što kupuje piđamu … u Ljubljani reče Dida.
U međuvremenu je otišao onaj par Slimovih frendova pa smo ostali samo Mi family svi sretni I otvoreni za sprdanciju. Inače je Slim bio DJ, ali je zamjenio Anči kako bi Jan zaspao. Zašto bi to upalilo? Pa zato što (citiram Slima) “Ja sam mu najdosadniji pa će odmah zaspat”... I bijaše tako. Ulogu DJ je preuzela Helena, tako da su se ostatak večeri vrtjele pjesme koje su obilježile mladost naših staraca inaše odrastanje. Jedan od komičnijih trenutaka bio je kad je Hela pustila “Maglu” od Josipe Lisac koju smo do zadnjeg stiha svi pjevali jer smo umirali od smijha. Zapravo stvari su se tek zagrijale jer sad nigdje nije bilo onog D od dosade pa sam pokušala Luciju nazvati da opet dođe dolje jer je šmugnula. Slim se latio mikrofona pa nam je demonstrirao glas potreban za neku pjesmu od Srebrnih krila za koju opet trebaš napeti abdomen I iz dna dijafragme potegnuti onaj hrapavi glas. Da potrebno je I obrve držati u točno određenoj poziciji. Čuli smo I pokoji stih od Dide kad bi mu Slim stavio mikorofon ispred brade. Najviše nas je zabavila pjesma “Dodirni mi kolena” jer bi slima posebno zabavljale one dionice sa Č pa nam je I njih pjevao: “Dodaj mi papuČe”, “Namjesti jastuČe” I tako dalje. Ipak njaefektniji je bio dio “dodirni mi kolena” kad bi se on spustio iza hele I počeo joj dirati koljena. To je bilo ful smješno I taj slim je totalno zabavan čovjek. Evo jedan njegov monolog koji proizlazi u ovakvim situacijama kao zajebancija:
“Slime hoćeš jedan bambus? Pa da mogao bi baš jedan popit. Evo natoči si Slime Bambus. O da e hvala ti puno. Živio”
Još 15 minuta do ponoći. Nismo previše nabrijani na to pa uživamo u zajebanciji. Nina I Dado plešu cijelo vrijeme. Luka umire od smijeha, Anči sjedi I pijucka bambus, hela I slim skakuču, a ja u cijeloj toj sceni izgledam potišteno I bezvoljno. “Ajde Ivana sjedni uzmi si cugicu I zapali si jednu. Znam da ti fali, ali moramo sad to preživjeti” I njezin dragi nije s njom pa me razumije. Ukupno sam te večeri zapalila 4 slims cigarete aka 1 običnu jer su slims poprilično nevidljive. No dovoljno vidljive da opet iznova zaključim kako mi ne stoje I kako mi se zapravo ne da pušiti, no u toj super maloj zabavnoj atmosferi začinjenoj cigratama I pušačima odlučila sam se privremeno trovati vlastitim dimom već kad se gušim u njihovom. Dragi nemoj se ljutiti... Neću više barem neko duže vrijeme ili dokle god si mi ti u blizini. To ti valjda nešto govori. Dakle moraš biti sa mnom non stop.
Odjednom su si svi počeli čestitati novu godinu pa valjda je odbrojilo. Spustili smo se dolje kako bi vidjeli vatromet. Da u nadi je spas. Sve što smo od te magluštine vidjeli bili su svjetlosni impulsi daleko u magli popračeno gromoglasnim zvucima, ali od krasnih efekata ništa. Nema veze. Vratili smo se gore I nastavili sa zabavicom. Dida je otišao spavati jer su ga kosti boljele. Lucija je ovaj put došla gore. Pa tek smo se zagrijali, a zabaljala nas je zanimljiva glazbica koju smo mi stariji svi znali jer su to ipak bile stvari 80-tih. Poput abbe I Kemala itd. No sve smo ih znali pa smo svi pjevali I plesali. Nina I Dado su se razbacivali svojim plasnim pokretima za feštice. Luce je umirala od smijeha, a Luka bi se povremeno uvukao između svojih roditelja I plesao s njima. Slim bi nas tu I tamo zabavio svojim monolozima, Anči je povremeno visila na mobitelu, a Hela je zajedno samnom cupkala u nekom ritmu. Ja sam se zapravo tako samo grijala, prevencija od hladnoće. Sve nas je ponovno zagrijala “Manuela cha cha cha” …
ponoć I pol “Ej ljudi meni se spava ja idem spavat” Ma daj Ivana jesi normalana? Ajd ok još koju pjesmu...
1 h ujutro... “Meni se sad stvarno spava odoh ja” Ma ajd ne seri... dobro možda još koju...
jedan I pol... Šegovići se kupe jer djeca moraju na spavanje pa I ja koristim priliku da se domognem svog kreveta... Pa pozdravljam Anči, Helu I Slima koju su još malo nastavili čagati I trčim ka svom krevetiću da odletim u fazu sna... Umigoljila sam se ispod poplona I našla odgovarajuću pozu u kojoj mogu zaspati. Činilo se da je prošlo svega pet minuta kad sam pogledala na sat I bilo je 8 I pol ujutro kad sam se ustala.
Poslije 22 h postalo je ful zabavno I zakon. Baš imam lijepu familiju I tko kaže da se starci ne mogu zabavljati jer oni su upravo to svojoj dijeci. Znam da pravo značenje toga koliko nam je zapravo bilo super nisam uspjela dočarati, ali pokušala sam napisati neke tračke humora kojih se najbolje sjećam jer moje pisačke sposobnosti su ostale zanemarene još od srednje škole pa nisam mogla sve baš prenijeti u ovaj post koliko sam htjela. Jedino mi je falio Dragi u svemu tome jer sam htjela da se I on zabalja s nama jer znam da bi mu se svidio odabir DJ I malo opušteniji I zabavniji način života koji vlada u našem domu... Naravno nije sve uvijek savršeno, ali ovo nam je bio jedan od boljih dočeka jer smo svi bili zajedno, osim mame jer ona uvijek ide spavati, ali to ne sprječava nas ostale da uživamo u zajedničkim trenucima. Bilo je tu puno priče I sijećanja lijepih...

Znam da post ima hrpu grešaka, ali jebi ga nemam word da me podsjeti pa eto uživajte u ignoriranju istih:)
- 12:07 - bapske čakule (3) - Isprintaj - #

30.12.2009., srijeda

Dan prije dočeka...

ah jutro, više manje isto kao i svako drugo, samo što me probudila koliko toliko neka noćna mora, ali stvarno se ne sjećam o čemu... Mislim da je neki huligan palicom izrazbijao Ivu, ja sam ga pukla u jaja, a onda ga je pojeo tigar koji je na Tomislavcu šetao bez nadzora. E pa neka ga je kad idiot tuče ljude palicom... Kasnije je ta maca u importaneu lovila divovskog bijelog štakora... Danas me uhvatio pms... kakvo iznenađenje?
To jer me klinac jučer izbacio iz takta pa se danas iskaljavam na svemu. Tako da sam prvu polovinu dana provela nadrkana... Da danas je mobitelić jadan dva puta letio na pod. Umalo sam ga ubila. Ne znam što me aktiviralo prvi put, ali drugi put sam ga maznula o pod jer se dragi nije javljao na mobitel... Kasnije sam pokušala mami objasnit kako to kod mene funkcionira, ali to je rezultiralo većom brigom i mojom neodgovornošću jer nisam posjetila psihijatra. Jebi ga, kad su skupi... Nemam ja novaca za bacanje... Kasnije me uvjerila da idemo raditi pitu od sira pa sam joj se izjadala da se Luka ljuti na mene i da sam jadna zbog toga. Mamica je nazvala donji dom i rekla dragom unučiću da je dođe malo posjetiti jer ga nije vidjela cijeli dan.
... istovremeno u donjem domu on sklapa slušalicu i reži na nikolinu da mu je to ona smjestila i da će se sad morat gore pomiriti sa mnom... Nina pojma nema... pronicljiv je on...
Dolazi gore bezvoljan i kruži oko stola. Ja ga pitam hoće li pomirisati spirulinu (da ugurala sam je u tijesto, jebi ga)... ali neće... Pa prije nego li odleti dolje upadam: "jesi vidio što mi je Sara kupila za Božić?"
Luka: ne
Ja: a jel te zanima
Luka: ne
Ja: ma ajde vidi jako je zanimljivo
... bezvoljno koluta očima i gleda te kreativne kartice pod nazivom "50 spooky things to make and do"... pokoja mu ipak zapada u oko. Ja zadovoljno mjesim to tijesto i kažem mu kako bi mogli probati nešto napraviti kad završim sa svojom tvorevinom prema B-inom receptu. On je sav sretan i priča kao i inače... pita me što je alga? Stvarno ne znam što da mu odgovorim jer niti se sjećam konkretne definicije pa mu jednostavno odgovaram: "to su ti jedni supercool organizmi koji žive u moru, nisu biljke, ali bile su prve koje su nam proizvodile kisik. Spirulina eto ima puno klorofila pa je zato zelena"... ok
I bijah zadovoljna sa svojim tijestom, ali mamica ga je razvaljala lijepo jer eto njoj to brže i bolje ide jer eto je to već radila i jer eto ima iskustva s kolačima i pitama i jer eto je u svom elementu. Smotasmo te smotuljke sira i u pečnicu... ah...
Oprah ruke i pretražih vlastitu sobu u nadi na ću naći škare, ljepilo, kolaž, ali od toga ništa osim pernice i selotejpa pa sam poslala Luku da nađe kolaž i od Nine iskamčila jednu likovnu mapu. Krenuli smo s izradom onih gluposti koje inače objesiš na kvaku... ne znam kako to zovu... kvakini visuljci...
Ugl. On je napravio jedan za svoju mamu, a ja jedan za Luciju... Još sam mu napravila masku za frankenštajna... i onda sam se bacila na izradu malog simpatičnog dvorca kojeg sam odnijela Janu. I tako. Malo su se primirili živci za sad.
Kosa mi je baš pošteno masna... i neću je oprati do sutra... ipak bi se za doček htijela malo srediti, ali neće biti moguće uz moje kratere i masakr po licu pa eto bar mogu imati lijepu svježe opranu kosu... prpošnu...
Zajeb veliki, ja doma uopće ne mogu učiti... nema šanse... ne stignem... i glupa kiša non stop pada i sve je tako antimotivirajuće pa život nema smisla. A toliko toga imam za štrebati... šajze... fuck fuck fuck fuck...
Vraćam se u Zagreb 4.1.2010. i krećem s učenjem jer moram pripremati seminar za 11. onda imam kolokvij 29.1. iz ekologije bilja i iz ekologije kukaca ili tako nešto, a gdje je još ekotoksikologija i zaštićene vrste. Ajme plakat ću od muke...
Podnosim izvještaje svaki dan, ali mi zvuče ful dosadno... tako kao jednostavan život ili ja fakat dosadno pišem... Možda jer se trenutno ne osjećam baš prpošno i ono suprotno od dosade. Jučer sam napisala kako vrijeme nakon dvadesete udvostruči svoju brzinu. Kako? Pa jučer sam bila klinka koja je jedva čekala kraj školske godine ili bilo što. Imala sam vremena na pretek za dosađivanje, za sanjarenje ili jednostavno bivanje. Što se dogodilo? Kad je postalo tako ubrzano i naporno? Retoričko, ali ajde... metropola i faks= savršena kombinacija za ubrzanje... Danas sam ujutro razmišljala o tome i sama sebe poklopila mišlju da mi je tek 20. my ass 20... meni su 22. jel jesu? Pa kad... Ne želim dalje... Tako lijepo zvuči dvadeset... jer ne osjećam se ništa zrelije niti pametnije zbog te dvojke...
E da i sanjala sam da sam si kupila crvene traperice trapezice s nekim cvjetićima... nešto fakat gadno i onda sam ne znam zašto kao provela noć u toj trgovini tražeći etiketu da ih ujutro mogu vratiti... kao da jednostavno nisam mogla vratiti te i uzeti bilo koje drugo iste večeri. Sanjala sam i da smo bili na terenu na izvoru Kupe i da se Mirjana bacila u neki brzac... ugl... bilo je puno krvi... Onda smo zajedno s profesorima izbjegavali neke zamke. Bio je i Medo tamo, ali je s njim non stop išao njegov tata... Totalni čudaci u tom filmu...
Idem papati još malo te pite... baš mi je fina...
- 19:55 - bapske čakule (1) - Isprintaj - #

29.12.2009., utorak

Dan: ppng; Ona

Dakle. Evo danas uopće nisam pripremila post koji bi objavila. Valjda zato što mi se posljednji dani slijevaju u jedan, a njime prevladava samo jedna velika potreba, a to je san. Samo želim spavati i usnoviti se u neku maštovitu i lijepu situaciju. No to ne ide baš tako jer ako počnem s tim tratim svoje životno vrijeme koje je nakon 20. god. počelo ići sve brže i brže. Osim toga, ne provodim vrijeme sa svojom obitelji itd... Danas sam se ogrebla Nini za prijevoz do grada i našla se sa frendicom u gradu i onda smo nas dvije otišle u kafić gdje radi naša frndica iz srednje i ogreble se za cedevitu. Bilo je lijepo čakulati malo, ali da se nadovežem na ono vrijeme što nezaustavljivo leti, uglavnom smo se prisjećale kako nam je bilo dobro i zabavno u srednjoj. Baš osjećamo nostalgiju prema tim našim mlađim i slobodnijim danima s manjkom odgovornosti i prepuštenosti trnucima u kojima smo bile baš onako tinejđerski zadovoljno zabavljene. Tek sad vidim koliko nam je u tom periodu života dobro bilo. Bili smo mlađi, lijepši, bez prištića po licu, živahniji... i nitko nam nije mogao ništa jer još nismo bile punoljetne pa je to predstavljao svojevrsan štit, ali opet nismo izazivali nikakva sranja niti radili gluposti. Jednostavno nitko od nas tada ni nije očekivao da budemo odgovorni. Sad... sve se promjenilo, ja sam se promjenila... iako mi se čini da njih dvije baš i nisu. Pa to stvara jedan gap između naših pogleda na svijet. Ali nije to problem, već sam naučila i navikla da razumjevanje i utjehu ne mogu naći na svakom ramenu. Pričale smo i o tome kako je koja upoznala svog dečka s kojim je trenutno u vezi. E pa njima je zajedničko to što su bile pijane negdje vani i za oko im je zapeo neki komad koji je isto tako bio pripit, a i ona bi njemu zapela za oko. I tako bi to počelo s nekakvom brijačinom ili u drugom slučaju sexom (u slučaju nedostatka sexa) i kasnije bi se čuli, nazvali i jednostavno se održali u okrutnom i surovom svijetu... Moja priča naravno odudara pa su me proglasile outsajdericom... Ja sam svog dragog upoznala na poslu, radeći, kasnije smo još mnoge sate proveli zajedno radeći, zadnjih par smo već otvoreno bili privrženi dok ja nisam bacila udicu na koju se on sam svjesno zakačio... i nismo bili pijani... kad smo već kod toga mislim da moj dragi i ja nikad nismo ni bili pijani zajedno ili istovremeno... Fascinantno, baš bi mogli jednog dana u budućnosti... Da zamislim... hm... ja sam zaspala, a on pokraj mene umire od smjeha sam sebi u bradu kako sam ja zaspala... ili ne daj Bože hrčem (ja ne hrčem)...
Kasnije me Nina pokupila pa sam doma pogledala film mamurluk s Lucijom i tu je nastao mali incident jer ja Luku ne razumijem... zapravo, nitko ga ne shvaća. Priznajem potpunu krivnju za pretjeranu reakciju, ali bila sam isprovocirana što je završilo mojim suzama i suzama jednog osmogodišnjaka. Svi su oni meni super kad su dobri i krasni, ali kad su ono drugo ne znam koji je postupak i ne znam s njima izaći na kraj pa se radije ne bi ni upuštala u nešto što se zove roditeljstvo jer to me totalno freking out... Čudo da, ali kad postanu zločesti ili mala čudovišta ja jednostavno ne znam s njima. Trenutno sjedim na svom krevetcu i još malo interneta kradem... Laku noć
- 23:49 - bapske čakule (3) - Isprintaj - #

28.12.2009., ponedjeljak

dani poslije...

Dan... koji već je...
mama me ujutro probudila da idemo na glasovanje pa sam se na brzinu spremila. Tata nas je sve odbacio do biračkog mjesta pa smo obavili svoju graansku dužnost. Bili smo na kavici negdje gdje njih dvoje inače odu, vratili se doma, ručali I onda sam ja otišla na duže podnevno spavanje koje je trajalo negdje do 17. Onda sam se nekoliko puta pokušala spojiti na internet, ali od toga ništa nije bilo pa sam odlučila zvrcnuti Slima. Doznala sam da je neki bla bla struja nešto ugl. Izgorio modem. Tako da ću sad pisati pa tko zna kad objaviti. Malo sam otišla do Slims family islušala genijalan uma mladog slatkiša. Moram to opisati...
Slatkiš sjedi na stubama I kista (slika vodenim bojama) ciklame, koje su zapravo ružičaste linije. Mislim da on najviše voli jednobojne slike. I u jednom trenu pošprica pločice I kaže...
Jan: mama, borio sam se sa stonogom I ostalo je krvi po podu
Hela: JAN!!!
Jan: pa kad nije htjela ostati na papiru
… I dobro briše Hela I pločice I fuge...
nakon 5 minuta...
Jan: mama, imam dobru vijest
Hela: pa opet si pošpricao s tom bojom pa kako je to dobra vijest
Jan: pa dobra je zato što sam pošpricao stepenice , a ne pod...

Vratila sam se u gornji dom I večerala ostatke ručka s tatom I malo smo čavrljali. Zatim sam gledala dnevnik I sad paralelno pišem ovo, gladm pirate s kariba I slušam glazbicu. Htjela sam skinuti iTunes da mogu slušati stvari s ipod-a no on nije dostupan za linux. Ugodno sam se iznenadila da zapravo ovaj linux koji imam uključuje hrpu korisnik I zanimljivih programa, pa sam među njima našla jedan koji može komunicirati s ipod-om.

I evo jedan tračak razmišljanja... o uzaludnim temama

Svi smo mi robovi sustava u kojem živimo. Robujemo navikama, nametnutim idealima, potrebama koje zapravo ne bi trebale biti tu. Robujemo ljudima koji upravljaju sustavom... I neću im zahvaljivati na tome jer mi se sustav ne sviđa. Ako bi trebala vjerovati da je održavanje 7 milijardi ljudi u kooegzistenciji težak posao za koji vrag su dopustili da se toliko nakotimo... Robujemo ljudima koji su odavno nadrasli pohlepu I sad pere malo jača doza pohlepe. Tako smo nevjerojatno glupi kad mislimo da imamo svoju volju... Ja je nemam jer očito nije po njoj pa čemu se onda zavaravati da imamo slobodu odlučiti... pa da imamo, možemo odlučiti koja nam je najdraža boja, možemo odlučiti što ćemo jesti ili kamo ćemo putovati, ali zapravo ne možemo odlučiti kako ćemo živjeti jer I najbolja odluka je upravo ona koja je zapravo prema mjerilima tog sustava... Nema ničeg.
Mogu samo maštati o slobodi I življenju... jer ovaj svijet mi se ne sviđa I istina je da nitko on nas nema izbora. Moj izbor je da ne želim biti dio civilizacije koja njeguje ratovanja. Ne želim sudjelovati u tome. Molim Vas može li me samo netko isključiti iz takve igre? Ne želim biti dio potrošačkog društva koje njeguje konzumerizam. Molim Vas može li me netko uploadati u drugo društvo? Ne želim biti dio mase koja će poginuti u nečijem “svetom ratu” jer u ratu nije ništa sveto...
Možda bi bilo najbolje za sve nas I jedino bi na taj način shvatili da planeta ima kapacitet I da nije neiscrnpna ;da se zatvore granice svih država, da postanu visoki zid I ništa I nitko ne može van, zapravo da nad svaku granicu postavimo kupolu koja će štititi atmosferu on onga što je ispod kupole. Možda bi onda naučili da ne možemo posjeći svo drveće, da ne možemo stvarati toliko smeća jer ćemo plivati u njemu, da ne možemo svoja sranja slati nekom drugome I proizvoditi nova, da ne možemo ispuštati toliko otrova u okoliš jer kad bi plivali u njemu shvatili bi da to svakodnevno radimo drugim bićima. Možda bi onda shvatili da se novac ne može udisati niti jesti... već samo obrisati guzicu... već kad je to smisao života I novac pokreće svijet. Postalo je očito I da pokreće život. Platite morskim psima što im režete peraje I njihove leševe bacate u oceane. Platite morskim kornjačama što jedu plastične vrećice I umiru zbog toga. Platite krokodilima što ih uzgajate za kožne čizmice jer ipak se u životu treba puno preseravati. Platite polarnom medvjedu što smo svojim aktivnostima otopili led koji je ključan za njegovo preživljavanje, što od gladi kopa po vašem smeću I nerjetko se otruje. Platite pelikanima što jedu plastične čepove boca I umiru u kojekakvim mukama jer ne znaju da se plastika ne probavlja. Možda da svoju djecu hranite plastičnim čepovima. Ni oni ne znaju da to nije hrana... ili plastičnim vrećicama... Možda da počnemo flaširati otpadne vode I prodavati ih kao bočice zdravlja, ionako flaširano znači zdravo (zato što je u čistoj nerazgradivoj bočici)... Platite dijeci u Africi što gladuju za nas... A nama će plaćati kriminalci da bi bili slobodni I provodili svoju volju jer mogu. Platit će nam silovatelji koji će dobivati samo par mjeseci kazne. Platit će nam bilo tko I bilo koliko da bi se prodali... a mi ćemo na sve pristati. Zašto? Zato što želimo još...
Netko je jednom davno rekao jednu zbirku gluposti pa mi svi sad vjerujemo u to... Nitko se još nije zapitao...

Drugi od kojeg već dana...
budi me vika I glasna televizija jer moja mamica slabo čuje pa nema osjećaj za glasnoću uređaja. Nema veze, ista priča Jan ne zaboravlja svoje dogovore. Lucija je bolesna, ima anginu pa je mrzovoljna I pospana. Ništa se nije dogodilo. Ručala sam I sad mi se malo spava...

nakon 3 sata...

Odlazim sa starcima u lidla I konzum... I to je bio kratkotrajni recesijski šoping od 2 minute. Ništ posebno, ali sam nagovorila mamu da mi kupi jedno fency irish tamno pivo pa sam uzela I sarajevsko za tatu... I tako... otišla sam parazitirati u golubinjak gdje je Slim bezuspješno pekao palačinke... Zašto bezuspješno? Pa to zapravo nitko ne zna jer Slim kuha bolje od Hele. Paralelno s tim smo mene opet prikopčali na internet jer je stigao novi modem. Neke komplikacije s mikrofonom pa mi skype baš I nije video funkcionalan. Ugl. Otišla sam doma. Večerala sam s tatom. Malo otišla vidjeti kako je Luce jer ima anginu. Malo sam ljuta... zapravo na nikoga direktno... jesam na stariju sestru zato što u njihovoj kuhinji ionako ne boravim puno, smrdi mi kosa, potkošulja, ja smrdim na cigarete, a nisam niti jednu popušila, smrdi mi posteljina... WTF... To je sve za večeras...
- 22:55 - bapske čakule (2) - Isprintaj - #

26.12.2009., subota

Dan 4. ;ONA

Još jedno ugodno buđenje... by piskutavi glasić malog Jana negdje u kuhinji. Ustajem I odlazim obaviti nuždu br.1 I oprati zube I doći k sebi... I dok teturam do dnevnog eto njega ispred mene: “Ivana mi danas imamo dogovor”... naime o kakvom je dogovoru riječ? Pa eto ovakvom, Jan voli iz filma x-men mutanticu Mystique (ona plava koja mjenja obličje) I nekako je zapeo za jednu scenu koja mu je očito najdraža u kojoj Mystique nogama zarobi nekog lika I onda on padne I onda ona jednom nogom stane na njega, nešto kaže I dalje ne znam... Tako mi je Hela objasnila. A kako njegovi roditelji nisu oduševljeni njegovom novom imaginarnom zanimacijom one spike moram razgovarati s tobom iza zatvorenih vrata šapćući su upravo zato da se izbjegne njihovo njurganje I uništavanje njegove fantazije... Pa eto sve je počelo još prije 2 dana dok sam bila kod njih gore pijuckala bambus kad je mali slatkiš šapatom prozborio: Ivana, ajde me zarobi nogama. Ok mali slatkišu nije frka ionako te je lijepo imati blizu sebe, pa sam ga zarobila nogama... 1 minuta tišine... Ivana, ajde ja sam padnem. Puštam ga da se on kao fol sruši na pod... leži na leđima I gleda me... Sad me zgaziš s nogom. ŠTO? Ma samo staviš nogu tu. Ajde ok... On sav zadovoljan: ajde opet... Meni malo čudno jer tad još nisam znala o čemu se radi... U to silazi Slim I kaže: Jan kakve su to glupe igre? I tako ušutka kikića.

Jučer dolazi Jan I kaže: Ivana, moramo se dogovoriti.
Ja: o čemu?
Jan: pa da me gaziš
Ja: a ne, ja se s tobom ništa ne dogovaram
Jan: ali moramo se dogovoriti
Ja: Nema dogovora
Jan: ali moramo se dogovoriti
Ja: nema
...Itako sad još sat vremena on je uporan I nepopustljiv, pri tom se nije ljutio kao većina djece koja vrišti kad ne dobije što želi, jednostavno je ostao smiren I miran I uporan. Sve dok ja nisam pred njegovom upornošću popustila...
Ja: Dobro, ali mali dogovor
Jan: 10 puta (pokazuje prstima deset)
Ja: 5
Jan: 10
… I tako još sat vremena, on 10 ja 5... I neda se klinac zbunit, probala ja taktički da se zbuni pa da kaže 5, ali nema ne doustaje on od 10... počela ja smanivati, ali on I dalje hoće 10...
Ja: ili 5 ili ništa od dogovra
Jan: ok 5, rukujmo se I onda smo se dogovorili
Ja: ok, sutra ujutro kad se probudiš (to je već bilo uključeno u dogovor)

I sad se vraćamo na onaj dio gdje on meni ujutro dolazi sa spikom: Mi imamo dogovor
I tako nas dvoje odglumismo tu scenu 5 puta prema njegovim uputama. Skoro sam umrla od smijeha.
Kad je dogovor ispoštovan morali smo sklopiti dogovor za sutra, a to sklapanje je teklo kao I prvo I završilo kao I prvo. Nakon toliko diplomacije zavalila sam se na kauč dok se on neko vrijeme igrao s Lucijom, kad eto njega opet onako umiljato gleda I kaže: ajmo se nešto dogovorit
Ja: ja se s tobom ne dogovaram više od jedanput po danu
Jan: ali moramo se nešto dogovorit
Ja: neću...
… I tako to ide još neko vrijeme
Jan: ajde zamisli da tu imaš gumbić na nozi I kad ga ja pritisnem ti se dogovoriš
Ja: ne radi taj gumbić jer imam zabranu sklapati više od jednog dogovora po danu
Jan: (uzima kuglicu) zamisli da je ovo tvoj zabranivač (ugura mi kuglicu u rukav) I ja ga sad izvadim pa se ti smiješ dogovarati samnom.
… Precool klinac, strašan je... Pa svi ljudi koje znam bi već popizdili, ali on ostaje pri svojem I ne gubi strpljenje, čak ni glas nije povisio. Od daljnjeg nagovaranja me spasila Hela.

Iznenadni poklon za Božić došao je danas ,ali u loncu. Hela mi je kupila kilo škampi. Pravi škampi, ne ono iz leda, račići iz kine ili takvo nešto, nego pravi škampi. Tako da ih je mama spremila na buzaru, a ja I pape smo ih papali za ručak. To je bilo jako zanimljivo jer pape je ipak s mora I zna kako jesti škampe na najuredniji način, a ja... ne snalazim se baš tako. Usrala sam se totalno, saft do laktova, saft posvuda I po kosi, najviše po majici. A okupala sam se prije toga... Toliki nered, ali bilo je zanimljivo izvlačit komadiće mesa iz svakog mogućeg dijela...
Kasnije me posjetila Lucija pa smo joj napravili novi blog, malo postavkirali fejsbuk I surfale tj. Krale internet Slimu. Oko 15 smo se pokupile u donji dom I pokrenule kolektivno oblaćenje I spremanje za odlazak u kino. Nina I Darko nisu htjeli da im pričam o ičemu jer su odlučili da će samo pogledati film. Krenusno u tower (tamo je cinestar), kupismo karte, sjedosmo na brzinsku kavicu dok film ne počne. Ulazak u dvoranu, svi sjedamo... I glupi foršpani traju čitavu vječnost. Napokon smo dočekali film. AVATAR, prema hinduističkom značenju podrazumjeva utjelovljenje božanstva u tijelu čovijeka ili životinje pa se može povući poveznica s porukom filma, iako u filmu ono predstavlja tjelesnu zamjenu. A na internetu pak ima sasvim drugo značenje. Film me opet oduševio iako nisam znala reakcije četvero ljudi koje sam dovukla da ga pogledaju. Na kraju su svi bili preoduševljeni I fascinirani... Kad smo došli doma Lucija je odmah uzela rječnik stranih riječi I gledala što avatar znači, zatim je uzela knjihu “religije svijeta” I potražila što je hinduizan, onda je uzela knjigu “svemirska tijela” I pronašla da mjesec Pandora zapravo postoji kao Saturnov pratitelj I onda nije mogla nać koliko je velik pa smo krenule na internet. Pandora zapravo ima promjer 40 km I nekakvog je krupirastog oblika, bijela, pusta. Ali dobro sad. Jako mi je drago što ih je film oduševio I nadam se da je srž doprla do najmlađih. Ipak su oni naša budućnost. Osim toga odlučili su da će se Kirkin psić (jer će jednog zadržat), bio muško ili žensko zvati Avatar... slatko...
Idem sad spavat... Dragi šljaka do 4 ujutro...



ovo mi je baš lijepa pjesmica...
- 23:21 - bapske čakule (2) - Isprintaj - #

Dani... ON

S obzirom da šugavi blog.hr ne želi objaviti moj post ja kasnim oko par dana, osim toga ovaj će objaviti moja Draga pa vam evo sve što napisah do danas…

1. dan
Eto ja ću dan kasnije započet svoj blogovnik… Ma jučer otpratio Dragu i Medu na kolodvor i onda otišao doma pustio Volija i uglancao sobu i onda opet pustio Volija tako da danas post pišem u čistoj, gotovo sterilnoj, sobi…
Na poslu uobičajeno lagani tempo (meni lagan jer sam se navikao, Draga i Medo bi prošvikali). Ekipa je shvatila da sam ja jedini nemilosrdni gad tamo koji neće nikome dati da izađe iz dvorane s 3D naočalama pa makar i bio požar u dvorani pa sad na svakoj pauzi petice ja stojim na ulazima i mrko gledam ljude te šaljem nazad u dvoranu one koji su se oglušili na našu molbu. Naravno da se uvijek nađe neki biser koji mi usput psuje obitelj, al uopće me ne dira…
Poslije posla smo otišli na pivana i sjatili smo se skoro svi te umirali od smijeha svaki put kad bi konobar Jovica došao jer konobar Jovica ima glas ko da se nagutao helija… koji LOL
I eto sad usred pisanja uletio stari i kaže sisterki i meni: ''Mogli biste vi počistit malo hodnik''… No na kraju, kao i uvijek, se ispostavilo da me stari očito jako poštuje pa da bi ta rečenica zapravo u pismenom obliku izgledala ovako: ''Mogli biste Vi počistiti malo hodnik''… I tako samo Mi, plemeniti Luks, očistili hodnik jer sister nije prstom mrdnula što se tog pitanja tiče nego je otišla u šoping poklona za svoje prijatelje u koji ju je odveo stari… Krasno… Idemo Mi uživat u ostatku dana i nadat se da nećemo morat još nešto Mi očistiti…

Ostatak dana sam proveo ljenčareći… Konačno
I bili smo na misi… Dječjoj polnoćki u 8:00… I baš kad sam pomislio kako je to sve lijepo i kako je zakon bilo kad sam bio onaj naivni klinac koji je svake nedjelje s veseljem trčao na misu kreten koji je držao misu je održao propovijed… Dakle ponavljam DJEČJA polnoćka, a njegova propovijed je počela sa: ''Djeco, zamislite da ste nekog ubili… I da ste osuđeni na doživotnu kaznu zatvora… Ili na smrtnu, znate toga još ima u Americi'' … Reko wtf jesi ti normalan hoćeš se sam maknut s oltara il da te ja maknem… Idiot je i nekih desetak puta naglasio riječ KRV u raznim kontekstima… kreten

2. dan
Božić kod bake… Zakon… Uvijek se najedem ko životinja… Suma darova: 700 kn plus čarape i šal i nekoliko slatkiša… S obzirom da je recesija i više nego dovoljno… Zadovoljan sam…
I onda sam počeo oko 6 nagovarat starce da krenemo jer se 26og moram ustat u 8 i bit na poslu od 10, al isu me šljivili ni pol posto pa smo ostali do pol 11 i došli u Zagreb u jedan iza ponoći…

Danas sam bio super odmoran na poslu… Napomena samom sebi: ''Prestani se svađat s Anotonijom jer ćeš izletjet s posla''… Al kad je cura tako naporna, tvrdoglava i totalno u krivu…
Nadam se da će druga smjena bolje proć… Nastavak sutra
- 15:24 - bapske čakule (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2010  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Rujan 2010 (2)
Siječanj 2010 (7)
Prosinac 2009 (11)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

OVO JE...

Naš mali veliki kutak na mreži...
Naime sve je počelo 14.02.2008. Tad smo se upoznali, ubzo nakon toga izašli smo u kino. Iste večeri smo se poljubili, a ubrzo se i zaljubili... a to još uvijek traje i traje... I ovo je naš blog aka šrink ili pljenjivač pozornosti ili nešto slično... a možda i ne ...

SHE: ona je napisala post ili ostavila komentar
HE: on je napisao post ili ostavio komentar

Fishes